Znate li uopće kako je i kada nastao sudoper?

Znate li uopće kako je i kada nastao sudoper?

Sudoper je danas neizostavan dio svake kuhinje. Ne možemo zamisliti pranje posuđa bez sudopera koji ima jednu od glavnih uloga u pripremi i kuhanju hrane. U njemu peremo namirnice, kuhinjski pribor te posuđe i lonce. 

Međutim, iako kuhanje i spremanje hrane ima jako dugu povijest, sudoper kakvog poznajemo danas, u upotrebi je od nedavno. Naime, tek u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća dolazi do razvoja sudopera sličnog onome kakvog koristimo sada, a slavine i odvodni sustav u upotrebu su ušli još nekoliko godina kasnije. No kako je sve počelo?

Prvi sudoperi kod drevnih civilizacija

Postoje razni povijesni nalazi još iz drevne Mezopotamije, koji datiraju oko 4.000 godina prije nove ere, a  prema kojima je vidljivo kako su oni već onda koristili glinene kanalizacijske cijevi. Ova praksa nastavila se i u Egiptu te kasnije u Grčkoj i Rimu. Rimljani su vodovodni sustav razvili do te mjere da su imali sustav akvadukta koji su vodu od čistog izvora dovodili do ogromnih spremnika. Iz njih se voda kasnije raspoređivala olovnim cijevima do fontana pa čak i u neke kuće. Međutim, padom Rima, razvoj vodovoda, odvodnje i sudopera staje i stagnira skoro 1.000 godina!

Tek početkom 1900-ih u razvijenim gradovima opet se radi na razvoju vodovoda, odvodnje, a posljedično i sudopera. 

Razvoj od korita do sudopera

U cijelom ovom gotovo tisućljetnom razdoblju voda se grabila vjedrom ručno s bunara, a tek kasnije je izmišljen princip dizanja vjedra na kolotur. Rijetki su i to mnogo kasnije, imali pumpe kojima su pumpali vodu na zdencima. 

Što se tiče pranja posuđa, tijekom srednjeg vijeka, ali i kasnije, ono se pralo u koritu napunjenom vodom. Drveno korito je bilo postavljeno na dvoru ili u dijelu kuhinje, a kasnije se ta voda koristila za napoj domaćih životinja. Osim drveta, korita su se izrađivala od metala i kamena. Ova vrsta sudopera razvijala se i kasnije, te su ga kroz 19. stoljeće oblagali olovom ili cinkom. 

Bogatija kućanstva imala su cisterne u koje su sakupljali kišnicu i koja se potom pumpom dovodila u kuhinje. 

Tek početkom 20. stoljeća u uporabu ulaze sudoperi od čelika, granita ili emajla koji zamjenjuju stare sudopere te ih se počinje spajati na vodovodne cijevi i vodovodne sustave. Sudoper se razvija sve do polovice 20. stoljeća do verzije kakvu imamo i danas. Tada je izmišljen i sustav tople vode koji je danas sasvim normalna pojava.

Izmišljanje tople vode

Alfred M. Moen je čovjek je koji je izmislio toplu vodu – odnosno miješalicu. Do njegovog izuma, sudoperi su imali dvije slavine – jedna za vruću i jednu za hladnu vodu.

Priča o ovom izumu počinje 1937. godine, nakon što je Moen krenuo oprati ruke. Otvorivši slavinu s dvije ručke gotovo je opekao ruke. Tada je počeo razmišljati može li izmisliti slavinu u kojoj će moći kontrolirati i temperaturu, ali i količinu vode. 

Drugi svjetski rat zaustavio je Moena u razvoju ovog revolucionarnog izuma, kojemu se vraća 1947. godine kada pronalazi tvrtku koja je bila zainteresirana za prodaju ove vrste slavina. 

Danas većina nas ima sudopere i slavine miješalice u kojima samo jednim potezom imamo vodu kakvu želimo – hladnu, topliju ili vruću.

Više ne trebamo izmišljati toplu vodu, Moen je to napravio za nas. Dakle, dok su prabake pa čak i bake još uvijek morale po vodu na mjesni bunar te su samo mogle sanjati o sudoperu u svojoj kuhinji, mi danas uživamo u mnogim blagodatima modernog vremena. Na nama je da odaberemo veličinu, dizajn, materijale i boju sudopera koji će se najbolje uklopiti u našu kuhinju, ali i našim kulinarskim navikama. 

Dobro odabran kvalitetan sudoper i slavina, koji odgovaraju našem stilu kuhanja, olakšat će nam pripremu hrane, kuhanje, ali i pranje posuđa.