Koliko znamo o povijesti slavine?
Neki su izumitelji zauvijek zadužili čovječanstvo. Među njima se zasluženo nalazi i izumitelj slavine. Gdje god je na ovoj planeti došlo do razvoja vodovodne mreže i kanalizacije, ne postoji kućanstvo bez nje. Ali, koliko znamo o tom izumu kojeg u prosjeku dodirnemo 40-ak puta dnevno?
Zašto naša djeca u školama ne uče više o tome? Vrijeme da se podigne svijest o dragocjenosti vode i revoluciji koju je uvela u naš život odavno je prošlo. Vode je na zemlji sve manje, a ljudi se ponašaju kao da će je zauvijek biti u izobilju. Bio je potreban veliki trud kako bi je doveli u naše domove, a sada je na svima nama da je racionalno koristimo i čuvamo za buduće naraštaje!
Pitka voda iz slavine kakvu danas poznajemo i bez koje ne možemo zamisliti dan prošla je dug put distribucije iz rijeka, preko antičkih vodovoda do 20. stoljeća kada je protekla kroz naše domove. Prve slavine mogu se naći već kod Rimljana, ali i Grka koji su 1700 pr. Kr. njima pumpali vodu u fontane. Srednjovjekovnim ljudima koji su živjeli u većim gradovima, te primitivne slavine su bile središnje mjesto okupljanja u kućanstvu. No, sve do polovice 20. stoljeća slavine su mogle imati samo hladu ili samo toplu vodu. Još je negdje u Engleskoj moguće vidjeti kućanstva s dvije slavine i dva umivaonika, a mlaka se voda dobivala miješanjem u posudi.
Do izuma miješalice tople i hladne vode trebalo je proći mnogo godina istraživanja i rada. Prvom je to pošlo za rukom Alfredu Moenu 1937. godine kada je izumio „jednoručnu“ slavinu koja je izmiješala hladnu i vruću vodu prije no što je izašla vodovoda. Uspjelo mu je tek kada je pronašao način da kontrolom temperature i vodene mase istovremeno usmjeri dva tipa vode u jednu slavinu. Nastavio je projektirati slavinu od 1940. do 1945. godine, otkupio patent kuglastog ventila Landisa H. Perry-ja i stvorio prvu slavinu imena Delta koja je do 1959. bila u svakom domu i čija je prodaja dosegla vrtoglavih milijun dolara! Idućih 40 godina u modi su bile slavine s dvije zaokretne ručke – ventila i sustavom gumenih brtvi koje su sprječavale kapanje. Brtve je bilo potrebno često mijenjati jer su se trošile, pa su se tražili novi načini preciznije kontrole protoka. U upotrebi ih prepoznajemo tako što zatvaranje vode, tj. prestanak kapanja ovisi o tome koliko jako zategnemo ventil u smjeru zatvaranja. 70 – e su godine donijele novu revoluciju kada je Wolvering Brass izumio keramički disk koji je pomogao u kontroli protoka vode.
Danas je slavina s keramičkim diskovima od kojih je jedan pokretan, a drugi ne, najskuplja varijanta mehanizma u našim kućanstvima. U samo pola stoljeća slavina danas možemo birati između tisuća modela i materijala slavina, kao i tipova, od klasičnih do automatskih, onih s filterom za vodu, termostatskih slavina itd. Automatska slavina proizvedena 50-ih godina, na širu je primjenu čekala punih 30 godina kada se kao rješenje za uštedu vode počela ugrađivati na mjesta s velikim protokom ljudi, poput kina ili javnih ustanova. Takve slavine imaju detektor pokreta koji otvara ventil i zatvara ga nakon nekoliko sekundi što omogućava korištenje vode bez fizičkog kontakta sa slavinom. Postoje i slavine koje čuvaju okoliš i naše zdravlje tako da filterima pročišćavaju vodu od olova, klora, pesticida i drugih štetnih tvari. S obzirom na sjajnu i inovativnu prošlost slavine, veselimo se njenoj budućnosti!